Split

Split
Država	Hrvatska
Županija	Splitsko-dalmatinska
Površina
-ukupna	79,33 km2
Stanovništvo (2001.)
-ukupno	188.694 stan.
Gradonačelnik	Ivan Kuret
Gradska naselja	8 naselja
Zaštitnik	Sv. Dujam
Poštanski broj	21 000
Pozivni broj	+385 021
Autooznaka	ST
Službena stranica	www.split.hr
Karta
Split Split na karti Hrvatske

Split je najveći grad u Dalmaciji, drugi po veličini grad u Hrvatskoj i administrativno središte Splitsko-dalmatinske županije.

[uredi] Gradska naselja

Gradu Splitu pripada 8 naselja (stanje 2006), to su: Donje Sitno, Gornje Sitno, Kamen, Slatine, Split, Srinjine, Stobreč i Žrnovnica. Split je podijeljen na više gradskih kotareva: Bačvice, Blatine-Škrape, Bol, Brda, Grad, Gripe, Kman, Kocunar, Lokve, Lovret, Lučac-Manuš, Meje, Mejaši, Mertojak, Neslanovac, Pisano Kame, Plokite, Pujanke, Ravne njive, Sirobuja, Split 3, Sućidar, Šine, Špinut, Trstenik , Varoš, Visoka, Žnjan.

[uredi] Ime

Split

Grad je kroz povijest više puta mijenjao ime, tako ga nalazimo kao Aspalathos/Spalatos (grč.), Spalatum (lat.), Spalato (tal.), Spljet, Split. Podrijetlo njegova imena se izvodi od biljke brnistre (žuke) koja ondje raste u izobilju. Grčki naziv za nju je aspalathos (ασπαλατηος).

Po drugoj teoriji, ime je nastalo od latinske riječi, kao uvećanica za palaču - tj. "palačetina" ili iz "spalato"=palačica, mala palača (tal.).

[uredi] Sveci zaštitnici

Svetac zaštitnik Splita je sveti Dujam (Sveti Duje), biskup Salone, mučenik iz 304. godine, a suzaštitnici su sveti Anastazije (Staš) i blaženi Rajnerije (Arnir). Kao poglavita zaštitnica osobito se štuje i Gospe od Pojišana.

[uredi] Crkvena upravna organizacija

[uredi] Rimokatolička crkva

Grad Split je podijeljen na dvadesetak rimokatoličkih župa:

[uredi] Crkve reformacijska baštine

U Splitu djeluje nekoliko aktivnih crkava reformacijske ili protestantske baštine. Objedinjuje ih vjera u Isusa Krista kao jedinoga Spasitelja, da je Sveto pismo jedini autoritet vjere i ponašanja i da se ljudi trebaju klanjati i moliti jedino Trojedinom Bogu koji se objavio u Bibliji.

• Evanđeoska crkva "Radosna vijest"
• Baptistička crkva "Emanuel"
• Baptistička crkva Split
• Evangelička metodistička crkva

[uredi] Položaj

Split je smješten na jadranskoj obali u srednjoj Dalmaciji na Splitskom (Marjanskom) poluotoku. Od uzvisina, okružuju ga u zaleđu - sa sjevera planina Mosor, sa sjeverozapada brdo Kozjak, s istoka brdo Perun, a najstarija gradska jezgra se nalazi podno brda Marjana, koje se nalazi zapadno od stare gradske jezgre. Splitski poluotok okružuju otoci Brač, Hvar, Šolta i Čiovo. Trajekti iz luke Split često su jedina veza otoka srednje Dalmacije s kopnom. Panoramski se Split može razgledati pobliže sa prve marjanske vidilice ili s 11 km udaljene kliške tvrđave s koje se vidi cijeli Split te splitski akvatorij s otocima.

[uredi] Stanovništvo

[uredi] Popis 2001.

Prema popisu stanovništva iz 2001. g. grad Split ima 188.694 stanovnika. Po narodnosti, 95,15% čine Hrvati, dok ostalih 4,85% čine pripadnici nacionalnih manjina od kojih više od 400 pripadnika imaju bošnjačka, crnogorska, slovenska i srpska.

88,37% Splićana se uzjasnilo kao pripadnici rimokatoličke vjere, njih 2,121% su pripadnici pravoslavne vjere, 3,78 % je bilo neizjašnjenih, 5,26% agnostika i ostalih 0,469% se izjasnilo kao pripadnici drugih vjera. Po popisu stanovništva iz 1991. godine, naseljeno mjesto Split imalo je 189,388 stanovnika.

Izvor: Državni zavod za statistiku

[uredi] Popis 1991.

Detaljnije u Dodatak:Popis stanovništva u Hrvatskoj 1991.: Split

[uredi] Aglomeracija naselja

Šire područje Splita broji oko 400.000 stanovnika.

Prema statutu Grad Split obuhvaća područje naselja: Split, Kamen, Stobreč, Slatine, Donje Sitno, Gornje Sitno, Srinjine i Žrnovnica, te pripadajući akvatorij.

Iako se, kao upravne jedinice, iduća naselja susjedna Splitu vode kao zasebna, ona čine jednu funkcionalnu cjelinu odnosno urbanu aglomeraciju:
sjeverno - Vranjic, Solin, Mravince, Kučine, Klis, Dugopolje
zapadno - Kaštela, Sveti Kajo, Divulje, Plano, Trogir, Seget Donji,
sjeveroistočno - Žrnovnica, Gornje Sitno, Donje Sitno, Srinjine,
istočno - Kamen, Stobreč, Strožanac, Podstrana, Sveti Martin, Mutogras, Bajnice, Krilo, Jesenice, Suhi Potok, Sumpetar, Mali Rat, Orij, Dugi Rat, Duće, Omiš.
Pojeftinjenjem trajektnih karata na cijenu autobusne karte za 1. zonu, slobodno se može reći, i s obzirom na kratkoću vremena putovanja, i gradić Supetar na otoku Braču je postao južna splitska "četvrt".

[uredi] Poteškoće u razvoju aglomeracije

Split u posljednjih dvadesetak godina nezavidno stagnira. Ovo se pak ogleda u krajnjem slučaju čak i u demografskim pokazateljima. Mogu se samo nagađati razlozi, ali zasigurno je jedan od najvažnijih teritorijalna usitnjenost i nedostatak koordinacije među pojedinim gradovima u aglomeraciji, koja je potpuno nepromišljena kao cjelina. Nažalost sve je veće zaostajanje Splita, kao i ostalih regija u Hrvatskoj koji su uvjetovani prevelikom centralizacijom Hrvatske, globalizacijom, promjenama na tržištu, te nespremnosti u regijama za promjene.

Put razvoju je dugotrajan; u zadnje vrijeme vide se pomaci, otvaranjem autoceste Zagreb-Split (A1) razbija se prometna izoliranost, u Dugopolju gradi se velika industrijska zona, stvara se novi generalni urbanistički plan (2005.) jedan od prvih je od pomaka prema otvaranju debate o tome kako bi se grad trebao razvijati. U prvoj polovici 2006. splitsko gospodarstvo je bilo u porastu od čak 6%, dok je strano ulaganje u grad bilo u porastu nevjerojatnih 76% čime je postao grad s jednom od najbrže rastućom ekonomijom u Republici Hrvatskoj.

Veliku nadu pruža i izgradnja novog (i jedinog u Hrvatskoj te vrste) sveučilišnog kampusa na Pisanom kamenu tj. Smrdečcu, te otvaranje Mediteranskog instituta za istraživanje života, koji bi trebali osigurati da Split postane jedan od velikih europskih sveučilišnih središta.

[uredi] Povijest

[uredi] Pretpovijest

Najstariji tragovi naselja na području grada Splita su nađeni na gradskom predjelu Gripe.

[uredi] Stari vijek

Iako se nastanak grada Splita povezuje s gradnjom Dioklecijanove palače, 295.-305.godine, tj. u 4. stoljeću, arheološki nalazi iskopani poslije 2000. godine (sakralni objekti, amfiteatar, luka na sjevernoj strani Marjana), dokazuju da je ovo područje bilo naseljeno u starorimskom dobu, davno prije Dioklecijana. Moguće je da je tu bila i jedna od grčkih kolonija, a zbog povoljnog zemljopisnog položaja vjerojatno i ilirsko naselje.

Dioklecijan, rimski car od 284. - 305., potekao je iz skromne obitelji i originalno se zvao Diokles. Poznat je kao veliki reformator Rimskoga Carstva jer je uveo sustav zvan tetrarhija, što je simultana vladavina četiri vladara. Bio je progonitelj kršćana koji se smatrao bogom. Velika palača na području današnjega Splita sagrađena je da u njoj provede umirovljeničke dane (Dioklecijan je bio jedini rimski car koji je odstupio bez prisile).

Dioklecijanova palača najveća je i najbolje sačuvana kasnoantička palača na svijetu. Istočni i zapadni zid dugački su 216 m, južni 181 m, a sjeverni 175 m. U sjevernom dijelu palače bila je smještena posluga i vojska dok su južno bile same careve odaje. U upotrebi je bio vodovod koji dovodi vodu s izvora rijeke Jadro, a koristi se jednim dijelom i danas. Najnovija od teorija tvrdi da Dioklecijanova palača nikad nije bila samo mjesto za odmor, nego prava tvornica za preradu vune. Godine 480. u palači je otrovan posljednji zakoniti car Zapadnog Rimskog carstva Julije Nepot (često navođeni Romul Augustul 'vladao' je samo Italijom). Jedna ulica današnjega Splita nosi njegovo ime.

Danas su od kompleksa sačuvane zidine, 4 vrata (Zlatna - Porta Aurea, Srebrna - Porta Argentea, Željezna - Porta Ferrea i Mjedena - Porta Aenea), carev mauzolej (danas katedrala Sv. Duje), kutne kule, Jupiterov hram ili Hram svih bogova, središnji trg - Peristil, te neposredno na jug od Peristila, Vestibul.

Katedrala Sv. Duje u Splitu

[uredi] Srednji vijek

Značajnije naseljavanje Dioklecijanove palače započelo je vjerojatno od 7.st., u vrijeme prvih slavensko-avarskih provala. Kasnije se Split proširio i izvan zidina. Poslije doseljenja Hrvata, Split je ostao romanski grad. Dugo je bio dio takozvane Bizantske Dalmacije budući da je kao i drugi gradovi na obali povremeno bio pod vlašću Bizanta, a povremeno pod kontrolom hrvatskih knezova i kraljeva . Split je kristijaniziran u to doba, pa je tako i carev mauzolej postao crkva. Naknadno je, u baroku za vrijeme nadbiskupa Marka Antonija de Dominisa dodan kor, a od 13.-18. st. dozidan je monumentalni zvonik, (u 19. st. temeljito obnovljen.)

U 10. stoljeću su se u Splitu održali ključni crkveni sabori, koji su odlučili o sudbini glagoljaša, Ninske biskupije (vidi Grgur Ninski) i crkve u Hrvata.
Na poluotočiću zapadno od Gradske luke se u srednjem vijeku nalazio benediktinski samostan sv. Stipana pod borima (San Stephanus de Pinis). Po istome je taj poluotočić i nazvan - Sustipan. Najpoznatiji zaređenik tog samostana je bio sin hrvatskog kralja Dmitra Zvonimira, Stjepan. Osnivač tog samostana je bio splitski nadbiskup Lovre, inače prijatelj kralja Zvonimira, 1069. godine.

Od 11. stoljeća, bizantsku vlast u Splitu nastavljaju različiti vladari (normanski, ugarski), a grad sve do XV. stoljeća djeluje kao samostalna komuna, s vlastitim Vijećem i Statutom iz 1312. godine. Statut grada Splita i Libro d`oro ili Zlatna knjiga čine jedinstvenu cjelinu i dragocjeno su vrelo za upoznavanje pravno-političkog i uopće društvenog života grada od 13. stoljeća do propasti Venecije 1797. godine. Prvi statut nazvan Capitularium iz 1240. godine nije se sačuvao. Sastavljen je za prvog potestata Gargana de Arscindisa, koji je pozvan iz Ankone za gradonačelnika po ideji Tome Arhiđakona. Novu kodifikaciju splitskog prava načinio je Perceval, sin Ivana, iz Ferma, također iz talijanske regije Marche 1312. godine i pisan je kako je tada bilo uobičajeno u Europi, latinskim jezikom. Postoje razni prijepisi.

[uredi] Novi vijek

Od 15. stoljeća do pada Mletaka 1791., cijela je Dalmacija bila je pod mletačkom vlašću. Za vrijeme turskih osvajanja, dijelom splitskog zaleđa zavladali su Osmanlije pa se Split počeo razvijati kao grad na granici i kao uvozno-izvozna luka. Grad je i ranije bio kulturno središte u kojem je djelovao jedan od prvih i najboljih hrvatskih književnika, pisac Marko Marulić, autor poznatog epa Judita.

Od 1805. do 1813. Splitom je, kao cijelom Dalmacijom, vladala napoleonska Francuska. Uspomena na kratkotrajnu vlast Francuza u Splitu je prva suvremena ulica, danas Marmontova, i marjanski vrh Telegrin. Po porazu Napoleona, Dalmacija je pripala habsburškoj Austriji.

Splitska riva u 19. stoljeću

Splitska riva 2007. godine

Kip Grgura Ninskog u Splitu

Nakon Austro-ugarske nagodbe i stvaranja dvojne monarhije, Dalmacija i Split su pripali austrijskom dijelu Monarhije. Split je bio jedno od žarišta borbe pro-talijanskih (u početku ne pro-talijanskih) autonomaša i narodnika koji su se zalagali za čvršće veze s ostatkom Hrvatske.
28. listopada 1882. narodnici su preuzeli vlast u splitskoj gradskoj općini. Ipak, do kraja prvog svjetskog rata Dalmacija nije ujedinjena s ostatkom Hrvatske. Unatoč velikom lučkom prometu, izgradnja poveznice s kontinentalnom željezničkom mrežom započela je tek 1912., ali je prekinuta zbog izbijanja prvog svjetskog rata.

Po svršetku prvog svjetskog rata Dalmacija ulazi u novostvorenu državu (Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca), koja kasnije postaje Jugoslavija). Grad od tada dijeli sudbinu Hrvatske i Hrvata u njoj.

Od tog trenutka Split je počeo intenzivno rasti, postajati sve važnije kulturno, administrativno i gospodarsko središte. Gospodarskom razvitku Splita vrlo je pridonijelo, zalaganjem tadašnjeg gradonačelnika dra Ive Tartaglie, dovršenje željezničke pruge prema Zagrebu (Ličke pruge) godine 1925.. I pripojenje Italiji Zadra, Istre i Rijeke (gradova i krajeva koji su bili većinski hrvatski) ili Trsta (koji je imao značajnu slovensku i hrvatsku zajednicu) doprinosi tome. Brojni Hrvati koji ne žele pod talijansku vlast i žele izbjeći talijaniziranje i tal. vlast, sele, prenoseći svoje glavnice i poduzeća, i u Split. Uza sve to, Split je postao i sjedište velike upravne jedinice, Primorske banovine.

[uredi] Kultura

• Arheološki muzej u Splitu
• Etnografski muzej u Splitu
• Galerija "Meštrović"
• Galerija umjetnina u Splitu
• Hrvatsko narodno kazalište u Splitu
• Hrvatski pomorski muzej Split
• Meštrovićev kaštelet
• Muzej grada Splita
• Muzej hrvatskih arheoloških spomenika
• Prirodoslovni muzej i zoološki vrt

[uredi] Sport

Splićani vole reći za svoj grad da je "najsportskiji grad na svitu".

U Splitu su se održala i brojna međunarodna sportska natjecanja, primjerice MIS 1979., PEP 1981. i atletsko EP 1990. godine.

U Splitu djeluju brojna sportska društva, a mnoga od njih su se okitila i kontinentalnim naslovima. Među ostalima, u Splitu djeluju:

• nogomet: Hajduk, Split, Krilnik, Split, Dalmatinac
• košarka: Split (znan i kao KK Jugoplastika), Dalvin
• vaterpolo: POŠK, Jadran, Mornar, ŽVK Bura, Lubinski porat, Pauk, Split, Veteran '70, Zenta
• rukomet (muški): RK Split, RK Brda
• rukomet (žene): Nada (pod imenom RK Dalma donijeli su naslov osvajačica KPK), Split Kaltenberg
• kuglanje: među brojnima ističemo Poštar, koji je donio prvi naslov europskog prvaka u Split; Split je imao svoju kuglačku ligu još prije 2. svj. rata
• veslanje: VK Gusar (Celent i Mrduljaš - bronca na OI 1980., braća Skelin srebro na OI 2004.) i VK Mornar
• jedrenje: Labud, Mornar, Split, Zenta, Špinut
• ragbi: RK Nada (pobjednici Srednjoeuropskog kupa) i Ragbi 59
• bejzbol: Nada
• plivanje: POŠK, Jadran, Mornar
• planinarski klubovi: HPK Dalmacija
• atletika: ASK, AK Hajduk
• balote: Marjan, Nada, FINA, Elektrodalmacija
• Koturaljaško-klizački klub Split ^[1]
• Hokej Klub Split ^[2]
• džudo: Pujanke
• karate: Sokol

U Splitu djeluju i brojni klubovi borilačkih sportova (karate, tae-kwon-do, judo, aikido, boks, kick-boks, full-contact, tajlandski boks) koji su dali brojne velikane borbenih vještina u europskim i svjetskim mjerilima. Od najuspješnijih boraca spomenimo Branka Cikatića, Marka Žaju, Sinišu Andrijaševića. Izbornik hrvatske karataške reprezentacije Slaven Mikelić je jedan od najtrofejnijih hrv. izbornika ^[3].

Nadalje, Split ima teniski klub (Goran Ivanišević), boćarske klubove, klubove dizača utega (Nikolaj Pešalov).

Iz Splita je poznati vozačem moto-trka Ivanom Šolom, pilot prve hrvatske bob-posade, koja je također bila sastavljena od Splićana.

Od športskih priredaba koje se održavaju u Splitu, valja spomenuti veličanstvenu Mrdujsku regatu jedriličara, koja je otvorena gotovo svima, od vrhunskih profesionalaca, do onih koji su toliko svladali vještinu jedrenja da bi izbjegavali sudare na moru. Tako se zbog velikog broja sudionika 2004. godine startna crta mjerila miljama.

Do kasnih 1980-tih, u Splitu se ljeti održavao nogometni "Trofej Marjana", na kojemu su sudjelovali brojni veliki svjetski nogometni klubovi (Ajax, Girondins de Bordeaux, Vasco da Gama i dr.) i velike svjetske nogometne reprezentacije, među kojima su najpoznatije SSSR i Hrvatska.

Prokurative

[uredi] Obrazovanje

• Sveučilište u Splitu

[uredi] Poznati Splićani i Splićanke

Ovdje ulaze osobe koje su rođene i/ili su djelovale u Splitu.

[uredi] Glazbenici

[uredi] Zabavna glazba i "lake note"

• Više...

[uredi] Glazbeni sastavi

[uredi] Skladatelji

• Ivo Tijardović, skladatelj
• Jakov Gotovac, skladatelj
• Josip Hatze, skladatelj
• Boris Papandopulo, skladatelj i dirigent
• Franz von Suppé, skladatelj, otac bečke operete

[uredi] Likovni umjetnici

• Emanuel Vidović, slikar
• Vasko Lipovac, slikar, kipar, grafičar
• Matko Trebotić, slikar
• Josip Botteri-Dini, slikar
• Kažimir Hraste, kipar
• Kuzma Kovačić, kipar
• Petar Grimani, slikar, kipar

[uredi] Književnici (pisci, pjesnici, esejisti...)

• Marko Marulić, književnik, ,,otac hrvatske književnosti"
• Luka Botić, književnik i botaničar
• Tonči Petrasov Marović, književnik
• Miljenko Smoje, novinar i pisac
• Bogdan Radica, publicist, esejist, kritičar, povjesničar, diplomat
• Enzo Bettiza, književnik
• Ante Tomić, pisac

[uredi] Dramski umjetnici (glumci, redatelji...)

• Više...

[uredi] Športaši

[uredi] Nogomet

[uredi] Košarka

[uredi] Ostali športovi

Više...

[uredi] Političari

• Dioklecijan, rimski car
• Gajo Bulat, odvjetnik, općinski načelnik u Splitu, zastupnik u Dalmatinskom saboru i bečkom Carevinskom vijeću
• Ivo Tartaglia,odvjetnik, gradonačelnik, ban Primorske banovine
• Ante Trumbić, odvjetnik,hrvatski političar, prvi ministar vanjskih poslova kraljevine SHS,
• Ivo Sanader, hrvatski premijer

Više...

[uredi] Galerija

Predloženo je da se ova galerija premjesti na zajednički poslužitelj (Wikimedia Commons).

Split - pogled na Rivu	Kip Grgura Ninskog	Hrvatsko narodno kazalište u Splitu	Trg Prokurative
4. i 5. Opća gimnazija (stara Realka)	Crkvica Svetog Nikole	Kupalište Ježinac	Pogled iz Varoša
Pogled s marjanske vidilice	Sustipan	Šetnica prema Ježincu	Topovi na tvrđavi Gripe
Varoške skaline	Pogled sa Matejuške	Zlatna vrata

[uredi] Gradovi pobratimi/prijatelji

[uredi] Konzulati u Splitu

Država	Država	Država
Ujedinjeno Kraljevstvo	Irska	Finska
Njemačka	Nizozemska	Danska
Slovenija	Italija	Švedska
Španjolska	Čile	Austrija
Češka	Slovačka

[uredi] Zanimljivosti

• Nakon Olimpijskih igara u Ateni 2004. Split je grad sa najviše olimpijskih medalja na svijetu u odnosu na broj stanovnika.^{[nedostaje izvor]}
• U samom centru Splita nalaze se toplice s vlastitim izvorom ljekovite sumporne vode.

[uredi] Poveznice

• Festival hrvatske drame za djecu
• Festival mediteranskog filma Split

[uredi] Vanjske poveznice

U Wikimedijinu spremniku nalazi se još materijala na temu:

Split

• Službene stranice gradske uprave
• Portal grada Splita
• Slobodna Dalmacija Duško Kečkemet: Split koncem 19. i početkom 20. stoljeća (podlistak)
• Slobodna Dalmacija Vojko Mirković: 120 godina hrvatske općine Split (podlistak)
• Slobodna Dalmacija Toni Petrić: Sport u Splitu 1941.-1945. (podlistak)

Svjetska baština u Hrvatskoj

Katedrala Sv. Jakova u Šibeniku • Dubrovnik • Biskupska zgrada Eufrazijeve bazilike, Poreč • Plitvička jezera • Split s Dioklecijanovom palačom • Trogir • Starigradsko polje na Hvaru