Švedski jezik

Švedski jezik svenska
Države govorenja:	Švedska, Finska
Regije govorenja:	Uglavnom Sjeverna Europa
Broj govornika:	9.3 milijuna
Rang:	89.
Razredba:	indoeuropski  germanski   sjevernogermanski    istočnoskandinavski     švedski
Službeni status
Služben u:	Švedska, Finska (sa finskim), Åland, EU
Regulatori:	Švedsko jezično vijeće (poluslužbeno)
Jezični kôd
ISO 639-1:	sv
ISO 639-2:	swe
SIL	SWD
Vidi također: Jezik | Popis jezika

Švedski jezik, zajedno s danskim, norveškim, ferojskim i islandskim, čini sjevernogermansku podskupinu jezika unutar šire skupine germanskih jezika.

Danas se tim jezikom služi oko 10 000 000 ljudi, uglavnom stanovnici Švedske i Finske. O švedskom kao posebnom jeziku može se govoriti tek svršetkom vikinškog doba (oko 800. godine), kada nastaju razlike između zapadnih i istočnih nordijskih jezika, dok tek oko 1100. počinju postojati izrazitije razlike između danskog i švedskog. 1495. tiskana je prva knjiga na švedskom, 1526. Novi zavjet i 1541. Biblija Gustava Vase. Tradicionalno se švedski jezik dijeli na šest dijalekatskih skupina:

• sydsvenska mål - južnošvedski jezik
• götamål -
• sveamål -
• norrländska mål -
• östsvenska mål -istočnošvedski jezik
• gotländska mål - gotländski jezik

Suvremeni, pak, švedski poznaje preko stotinu dijalekata različitih s obzirom na jačinu utjecaja standardnog švedskog jezika.

Službeni jezici Europske unije

bugarski • češki • danski • engleski • estonski • finski • francuski • grčki • irski • latvijski • litavski • mađarski • malteški • nizozemski • njemački • poljski • portugalski • rumunjski • slovački • slovenski • španjolski • švedski • talijanski

---

Izvor: Službena stranica EU
Vidjeti još: Nazivi EU na raznim jezicima

 

Nedovršeni članak Švedski jezik koji govori o jeziku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.