Španjolski jezik

Španjolski jezik Español ili Castellano
Države govorenja:	Španjolska, države Latinske Amerike
Regije govorenja:	Uglavnom Pirenejski poluotok, Latinska Amerika i Sjeverna Amerika
Broj govornika:	materinski jezik: 340 milijuna uključujući strane govornike: 450 milijuna
Rang:	4.
Razredba:	indoeuropski italički romanski zapadnoitalski galoiberski Iberoromanski španjolski
Službeni status
Služben u:	Argentina, Bolivija, Čile, Kolumbija, Kostarika, Kuba, Ekvador, Salvador, Španjolska, Gvatemala, Ekvatorska Gvineja, Honduras, Meksiko, Nikaragva, SAD (Novi Meksiko i Portoriko), Panama, Paragvaj, Peru, Dominikanska Republika, Urugvaj i Venezuela
Regulatori:	Real Academia Española (Španjolska Kraljevska Akademija) i Asociación de Academias de la Lengua Española (Zajednica Akademija Španjolskog jezika)
Jezični kôd
ISO 639-1:	es
ISO 639-2:	--- (T) / spa (B)
SIL	SPN
Vidi također: Jezik \| Popis jezika

Španjolski jezik spada u pet velikih jezika svijeta. Španjolski je materni jezik 352 milijuna ljudi, a zajedno s ljudima kojim je dodatni strani jezik, španjolskim govore otprilke 417 milijuna ljudi (Prema procjenama iz 1999. godine).

Španjolski jezik spada u skupinu indoueropskih romanskih jezika, podskupinu iberoromanskih jezika. Najrašireniji je jezik na svijetu poslije kineskog.

Takav kakvog ga poznajemo danas, mješavina je jezika, nastala kroz stoljeća, pod utjecajem osvajača: Rimljana, Gota i Arapa.

Naziva se također i kastiljski (španj. Castellano), posebno u Južnoj Americi i u dvojezičnim zonama u Španjolskoj čije ime duguje svom porijeklu lingvističke raznolikosti španjolske regije Kastilje.

Sadržaj

[uredi] Klasifikacija

Indoeuropski jezici > Italički > Romanska grupa > Romanski jezici > Zapadnoitalski > Podskupina Zapadni > Galo-Iberski > Grupa Iberoromanska > Grupa Iberozapadnih > Podgrupa Kastiljski

[uredi] Povijest

Španjolski je jezik nastao u jugozapadnoj europskoj regiji, tada poznatoj kao iberski poluotok.

[uredi] Porijeklo

Govorna područja oko 200 g. pr.Kr.^[1].

Krajem VI st.pr.Kr., Iberi, prvi stanovnici regije, počinju se miješati s Keltima, nomadskim i ratničkim plemenima koja se naseljavaju na područje Galicije u VII st.pr.Kr.. Te dvije grupe formiraju jedan narod, nazvan Keltoiberi i razvijaju jezik koji je jedna vrsta keltskog, ali ipak razjedinjen, ovisno od plemena i područja gdje se govori. Zbog toga se do dolaska Rimljana, koji započinju osvajanje poluotoka 218 g.pr.Kr., još uvijek ne može govoriti o jednoj lingvističkoj formi.

Pod rimskom vlašću poluotok postaje poznat kao Hispania. Stanovnici dolaze u kontakt s rimskim trgovcima, vojnicima te državnim službenicima i na taj način uče latinski. Kako se klasični latinski, jezik obrazovanih, u cijelom rimskom carstvu počinje miješati s jezikom starosjedilaca - u ovom slučaju, Kelta, Ibera te Kartažana - nastaje novi jezik nazvan pučki latinski (lat. latin vulgar) koji koristi osnovni model klasičnog latinskog, ali se i dalje poprilično služi riječima starosjedilačkih jezika.

[uredi] Arapski utjecaj

Latinski ostaje jezik uprave i kulture i nakon provale Vizigota u V st., plemena s istoka današnje Njemačke sve do 711 g. kada Arapi, t.j. Mauri sa sjevera Afrike (u Španjolskoj poznati kao "los Moros") osvajaju skoro cijelo područje poluotoka, osim dijela današnje Galicije i Asturije. Tako se arapski jezik, t.j. mozarapski dijalekt i kultura počinje govoriti u islamskoj Hispaniji ( arap. Al Andaluz ), dok na krščanskom sjeveru pučki latinski ostaje i dalje narodnim jezikom, kojeg Arapi nazivaju "lisan al ayam", u prijevodu, strani jezik. Arapski je nakon latinskog imao najveći utjecaj na razvoj španjolskog jezika. Računa se da u modernom španjolskom, otprilike, četiri tisuće riječi ima korijen u arapskom jeziku.

Krščanska kraljevstva sa sjevera godine 1492 dolaze do potpune vojne i političke kontrole nad cijelim područjem poluotoka, zauzimanjem posljednjeg grada u arapskom posjedu, Granade. Nakon toga dolazi do naseljavanja krščanskog stanovništva te se pučki latinski vraća kao dominantan jezik.

[uredi] Standardizacija jezika

Prva etapa stardardiziranog španjolskog jezika baziranog na kastiljskom dijalektu počinje 1200 g. kada kralj Kastilje i Leona Alfons X. Mudri, poznat i kao kralj erudit (lat. učenjak), daje zadatak jezikoslovcima sa svoga dvora da prevedu Bibliju te djela iz astronomije, povijesti i prava.

Drugi značajniji trenutak u razvoju jezika koji se pretvara u književni, desilo se povijesne 1492, godine koja je označila španjolsku povijest kako Kolumbovim otkrićem Amerike i preuzimanjem Granade, što je več ranije navedeno, tako i izdavanjem prve kastiljske gramatike kojoj je bio autor Elio Antonio de Nebrija, humanista sa sveučilišta u Salamanci, koji je bio i autor hispano - latinskog rječnika sadržanog u dva sveska, naziva "Vocabularium".

[uredi] Zemljopisna rasprostranjenost

Dok se na svjetskoj listi jezika koji se najviše govore nalazi na trećem ili četvrtom mjestu (ovisno o izvorima), dotle se na listi najvažnijih jezika španjolski jezik nalazi na drugom mjestu, odmah poslije engleskog, s gotovo 400 milijuna izvornih govornika.

Iako je španjolski jezik najraspostranjeniji u Latinskoj Americi, on je zastupljen na svim kontinentima:

Amerika: Službeni je u Argentini, Boliviji, Republici Čile, Kolombiji, Kostarici, na Kubi, Ekvadoru, El Salvadoru, Gvatemali, Hondurasu, Meksiku, Nikaragvi, saveznoj državi New Meksiko (SAD), Panami, Paragvaju, Peruu, u Portoriku (SAD), Dominikanskoj Republici , Urugvaju i Venezueli, ali prisutnost španjolskog jezika je također važna i u Sjedinjenim Američkim Državama, Nizozemskim Antilima, Belizeu, Trinidad i Tobagu i nekim malenim područjima Brazila, Kanade i Haitija.

Afrika: Kanarski otoci, Ceuta, Melilla, i neka područja Maroka; službeni je u Ekvatorkoj Gvineji i Zapadnoj Sahari. Od 11. listopada 2001. španjolski jezik je jedan od službenih jezika Afričke Unije, zajedno sa arapskim, francuskim, engleskim, portugalskim i svahili.

Antartik: Argentina, Čile, Španjolska i Peru su ustanovili baze na tom djelu svijeta

Europa: službeni je u Španjolskoj, a također se govori u Andori i Gibraltaru. Jezgre iseljenika su također u Njemačkoj, Francuskoj, Italiji, Češkoj Republici i Švicarskoj. Jedan je od službenih jezika Europske unije

Australija: sedmi je jezik koji se najviše govori (cca. 97.000 prema popisu iz 2001), u velikoj većini su to iseljenici sa španjolskog govornog područja

Azija: malobrojni iseljenici u Saudijskoj Arabiji, manjina na Filipinima (2.658 prema popisu iz 1990.), Izrael (100.000 do 160.000), nešto iseljenika u Japanu, Kuvajtu i Turskoj (20.000-30.000).

Oceanija: Sveukupno oko 3.000 govornika na Rapanui (Uskršnji Otoci (Čile)). Na Guamu i Marijanskim otocima španjolski jezik je izumro te se nalazi u nekim pojavnim oblicima lokalnih jezika

Zemlje sa značajnim brojem govornika španjolskog jezika
Prema abecednom redu	Prema broju izvornih govornika
Andora (40,000) Argentina (41,248,000) Aruba (105,000) Australija (150,000) Austrija (1,970) Belize (130,000) Bolivija (7,010,000) Bonaire (5,700) Brazil (19,700,000) Kanada (272,000) Čile (15,795,000) Kina (250,000) Kolumbija (45,600,000) Kostarika (4,220,000) Kuba (11,285,000) Curaçao (112,450) Dominikanska Republika (8,850,000) Ekvador (10,946,000) Salvador (6,859,000) Ekvatorska Gvineja (447,000) Finska (17,200) Francuska (2,100,000) Francuska Gvajana (13,000) Njemačka (410,000) Gvatemala (8,163,000) Gvajana (198,000) Haiti (1,650,000) Honduras (7,267,000) Izrael (160,000) Italija (455,000) Japan (500,000) Kuvajt (1,700) Libanon (2,300) Meksiko (106,255,000) Maroko (960,706) Nizozemska (17,600) Novi Zeland (26,100) Nikaragva (5,503,000) Panama (3,108,000) Paragvaj (4,737,000) Peru (26,152,265) Filipini (2,900,000) Portugal (1,750,000) Portoriko (4,017,000) Rumunjska (7,000) Rusija (1,200,000) Španjolska (44,400,000 ) Južna Koreja (90,000) Švedska (39,700) Švicarska (172,000) Trinidad i Tobago (32,200) Turska (29,500) SAD (41,000,000) UK (900,000) Urugvaj (3,442,000) Američki Djevičanski Otoci (3980) Venezuela (26,021,000) Zapadna Sahara (341,000)	Meksiko (106,255,000) Kolumbija (45,600,000) Španjolska (44,400,000) Argentina (41,248,000) SAD (41,000,000) Peru (26,152,265) Venezuela (26,021,000) Brazil (19,700,000) Čile (15,795,000) Kuba (11,285,000) Ekvador (10,946,000) Dominikanska Republika (8,850,000) Gvatemala (8,163,000) Honduras (7,267,000) Bolivija (7,010,000) Salvador (6,859,000) Nikaragva (5,503,000) Paragvaj (4,737,000) Kostarika (4,220,000) Portoriko (4,017,000) Urugvaj (3,442,000) Panama (3,108,000) Filipini (2,900,000) Francuska (2,100,000) Portugal (1,750,000) Haiti (1,650,000) Rusija (1,200,000) Maroko (960,706) UK (900,000) Japan (500,000) Italija (455,000) Ekvatorska Gvineja (447,000) Njemačka (410,000) Zapadna Sahara (341,000) Kanada (272,000) Kina (250,000) Gvajana (198,000) Švicarska (172,000) Izrael (160,000) Australija (150,000) Belize (130,000) Curaçao (112,450) Aruba (105,000) Južna Koreja (90,000) Andora (40,000) Švedska (39,700) Trinidad i Tobago (32,200) Turska (29,500) Novi Zeland (26,100) Nizozemska (17,600) Finska (17,200) Francuska Gvajana (13,000) Rumunjska (7,000) Bonaire (5,700) Američki Djevičanski Otoci (3980) Libanon (2,300) Austrija (1,970) Kuvajt (1,700)