Derviš-paša Dedaga Čengić

Ovom članku je potrebna jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija. Pogledajte kako poboljšati članak, kliknite na link uredi i doradite članak vodeći računa o standardima Wikipedije.

Ovaj članak nije uopće ili je loše kategorisan. Za pomoć pogledajte spisak glavnih kategorija.

Moguće je da ovaj članak ne poštuje standarde Wikipedije na bosanskom jeziku kao što su upotreba afrikata, pravopis, pisanje riječi u skladu sa standardima, te način pisanja članaka.

Derviš-paša Dedaga Čengić, sin Smail-age Čengića, otomanski zborni zapovijednik, rođen je u Lipniku (Gacko u Kuli Fazlagića ) oko 1823. godine, umro 1874. godine Konjicu na putu iz Gacka za Sarajevo. Naslijedio je svoga oca poslije pogibije kao vojnik od 18. godina. Vodio je vojsku na Drobnjake i Pivu da osveti oca Smail-agu Čengića. U boju na Tušinama porazio je Crnogorce, a u boju sa Dragom Kovačevićem, najvećim crnogorskim junakom, izvojevao je pobjedu.

Dedaga Čengić 1841. godine osvećuje oca Smail-agu

Dedaga Čengić iskupio je vojsku u januaru 1841. godine i potukao Drobnjake i Moračane i tako osvetio svog oca, posjekavši 170 glava i popalivši više sela. Povratkom u Gacko okitio je mezar Smail-age posječenim glavama. Uz Dedagu Čengića u tom boju istakao se Mustafa (Mujo) Tanović iz Breštica (Breštčanin), jer je Dedagi donio tri posječene glave.

Od 1855. godine je sevdžed - zapovjednik graničara u činu nuvalaja (pukovnika). Tu dužnost vršio je punih 20 godina. Za vojničke zasluge 1869. godine imenovan je pasom (titula današnjeg generala). Bio je najomiljeniji Čengić među Gačanima.

Živio je u Sarajevu, gdje je izgradio vilu, pa se taj dio naselja Sarajeva zove Čengić Vila .

Ali-hodžina džamija obnovljena je iz sredstava Vakufa kojeg je Dedaga ostavio u Mostaru. Mostarci su ovu džamiju poslije obnove zvali i Dedagina džamija. (Hamdija Kreševljaković, "Čengići", Sarajevo 1959., str.22 i 23). Prema navedenom dokumentu Vakufske direkcije u Sarajevu Vakuf džaniije Derviš-paše (Dedage) Čengića na Raljevini (Ali-hodžine džamije) sačinjavao je ova dobra: kuća 222 m2, kuća 212 m2, voćnjak 916 m2 i džamija 1080 m2 - ukupno 2430 m2.

Njegova kćerka Almasahanuma, rodica je velikana Bosne Safvet-beg Bašagića. Jos su tri sina ostala iza njega. Zalagao se za unaprijeđenje vjere. Umro je 1874. godine, na putu u Sarajevo i sahranjen je kraj čaršijske džamije u Konjicu, gdje mu je i mezar. Nad grobom Čengića je masivan i ukrašen kameni sarkofag na koji su postavljena dva nišana. Uzglavni nišan je završen plitkim fesom i kićankom, a nožni je ukrašen lozom sa grozdovima. I na vrhu nožnog spomenika se nalazi ukrašeno ispupčenje. Spomenik se nalazi u posebnoj gvozdenoj ogradi. Na uzglavnom nišanu na dvije strane je uklesan sljedeći hronogram u pjesmi na turskom jeziku sa talik-pismom: „On (Allah), Ugledna ličnost, ešraf I hanedan live Gacka, Njegova ekselencija, junak, Čengić Dede Paša, Volio je potomstvo vjerovjesnika Mustafe (Muhameda) i pomagao vjeru. Ovaj borac za vjeru u Hercegovini, Najiskrenije se zalagao za unapređenje vjere. Da bi pomogao u borbi, odlučio se i krenuo Prema Nikšiću gdje se razbolio. I ne izliječivši se predao je dušu, A na smrtnom času preporuči dvojici svojih sinova strpljivost Taj iskreni i junačni borac.

Drugu polovinu kronograma čitaj na drugoj strani:

On (Allah) Pogledaj moje stanje i iz njeg crpi pouku, Pa nemoj imati pouzdanja u ovaj svijet, Jer je on bez ikakve stalnosti i milosti, Zato neka te život ne zavede i iskoristi ga na putu istine, A na tom putu najbolje djelo je borba (na božjem putu). Borbu je preporučivao i Allahov vjerovjesnik, Djeco i prijatelji ne zanemarujte borbu, Jer je borba... Nakon ove preporuke izgovori Hu (Allah) i predade dušu vječnosti, .. .. Bože neka je Dedo-paši mjesto u dženetu Meva. Godina 1292.“ (1874)

Ispod ovog natpisa je i sljedeći tekst u latinici:

„Derviš-paša Čengić Otomanski zborni zapovjednik Umro godine 1874.“

(Hajrudin Ćurić, Crnogorsko hercegovački odnosi, Gajret 1931, str.227)

(Gatački Ključ i Cernica, Šaćir Škaljić i Ibrahim Mehić, str. 68-79)